Učenike drugoga razreda s učiteljicom Nedom Zemljak pozvala sam povodom Valentinova na druženje u školsku knjižnicu. Tema druženja bila je, dakako, ljubav. Iznenadili smo se što su nam o ovoj temi imali za reći naši drugaši. Pričali su nam što za njih znači ljubav, povezivali su taj pojam najčešće uz obitelj, rođake, prijatelje, pokoju simpatiju. 

   Druženje smo započeli, a kako drugačije, uz priču. Odabrali smo priču Ljubav Tamare Vrbanović. Tko je sve bio u koga zaljubljen, tko se kasnije odljubio, a tko zaljubio u druge i zašto, nije bilo lako pratiti u ovoj priči. Ali, drugaši su se dobro držali, pažljivo slušali i rado razgovarali o priči. Zaključili smo da se zbog ljubavi mijenjamo i postajemo bolji. Podijelili su s nama i što bi oni učinili za ljubav i kako bi se promijenili, a saznali smo i brojna zanimljiva mjesta u Petrijevcima koja su pogodna za ugodan spoj, sastanak. Neki se nisu zadržali u Petrijevcima pa su za spoj odabrali odlazak na skijanje, na izletište Emaus, restoran Jelengrad, bazene u Bizovcu...

   Nakon razgovoru o ljubavi i sastancima, upitali smo ih znaju li što znači spoj naslijepo. Nije im bio poznat taj termin pa smo ga objasnili. Na kraju smo im ponudili spoj naslijepo, ali s knjigom. Na pozivnici za spoj je stajala poznata rečenica iz knjige Mali princ: Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno očima je nevidljivo. Odmah su se složili s rečenicom i zaključili da nije bitno kako tko izgleda ni kakve tenisice nosi, već je bitno, kako je rekla jedna učenica, kakav je tko čovjek. Tako i knjigu nećemo suditi po koricama. Svatko je odabrao jednu knjigu uz obećanje da će je voljeti=pročitati, jer su već u prvome razredu naučili da knjige, između ostaloga, ne vole kada ih se ne čita. Na kraju smo im poklonili simbolične poklone i svi zajedno zapjevali i zaplesali uz jednu prigodnu, valentinovsku pjesmu!

                                                                                 Ljiljana Cecelja, knjižničarka