U okviru godišnjeg projekta učiteljica razredne nastave i knjižničarke Igre s lektirom igrali smo se, čitali, računali, crtali i kretali se u šumi s medvjedima.

   Učenici su pažljivo slušali upute, radili složno u skupinama pa su zadatke rješavali s lakoćom i sa zadovoljstvom ipak prateći i što rade druge skupine i hoće li baš oni prvi riješti sve zadatke. I tako su, krećući se od hladovine staroga hrasta preko potoka i košnica s medom svi uspjeli stići do zadnjeg zadatka uz puno smijeha, zadovoljnih lica što zbog uspješno riješenog zadatka što zbog zadanih im načina kretanja: od puzanja po strunjači, skakutanja na jednoj nozi, koluta naprijed, preskakanja potoka, hodanja po klupi. Pri tome su znali koliko je Bukalo ulovio riba, koji medvjed lijepo svira gitaru, tko je sve medvjedima pomogao, ali i zadatke čija se rješenja nisu krila na stranicama pročitane lektire, već na stranicama njihovih udžbenika. Tako su uspješno odgovarali o proljeću, promjenama u prirodi, pravilno su razvrstali otpad, izračunali koliko je medvjedima ostalo ribe, nacrtali i naučili čitati dijelove priče. Iza sebe su ostavili urednu šumu/sportsku dvoranu, a na kraju su izrazili veliku želju da što prije dođu u knjižnicu. Znamo da je to zbog obećanih im medenjaka, ali se ipak malo nadamo da smo im ovim zabavnim druženjem još više približili knjigu i čitanje i da će, čim obrišu ruke od medenjaka, posegnuti za nekom knjigom, kao što to čine od onda kada je broj slova u njihovoj slovarici bio još jednoznamenkasti.

   Radujemo se novom čitanju i druženju u knjižnici ili sportskoj dvorani. A je li sve to bilo baš tako, provjerite u našoj foto-galeriji!

                                                                       Ljiljana Cecelja, knjižničarka